Maturalac, uglavnom?

Pa, bok svima! Znam da nisam dugo pisala, al ovo sam ljeto bila dosta  zauzeta. Moram priznati i da se punooo toga kod mene i promijenilo... :P

Za početak, promijenila sam ime bloga. Više nije "Depression ends here" već je sad "My messy world" jer jednostavno mislim da ovako mogu pisati o čemu god želim, a onako sam ograničena na jednu temu - depresiju.

A mislim da bi stvarno bilo užasno pisati SAMO o depresiji. Jednostavno, pisat ću o čemu god budem željela i što god mi padne na pamet. Čitao to tko ili ne. Mogu reći da više nisam depresivna jer se trudim ne biti. Ne želim biti. Mislim da nije potrebno i da ništa nije vrijedno. Znam, znam, najlakše je reći, barem ja to znam. Ali pokušavam si objasnit da nije vrijedno i kad god počnem "padati" u depresiju kažem sama sebi da se saberem i skuliram.

Također, došlo je i do promjena što se tiče faksa, odnosno onoga što želim nakon što završim ovaj 4. razred. (nadam se da ću završiti, hah)

Razmišljala sam dosta o faksovima i svemu i nekako ako bih baš išla na faks, najviše me zanima defektologija ili novinarstvo. Ali ako me baš pitate što želim, želim ići na Profokus za profesionalnog vizažista. Znači, tečaj traje godinu dana, dva semestra i već neko vrijeme razmišljam o tome, ali nikako si nisam dopuštala da to prevlada jer sam ipak gimnazija, pa bih trebala ići na faks.

Ali kad bolje razmislim, zašto ići na faks na nešto što me ne zanima u potpunosti? Ako završim profokus, to ulazi u radnu knjižicu i mogla bih raditi nešto u vezi toga.

Ali, imam još malo vremena za razmišljanje, iako već sad mislim da znam kako će biti, haha.

Da, došlo je i do drugih promjena. Rodila mi se druga seka, Pia. 26.8.2016.

Dva dana prije nego sam ja otišla na maturalac, o kojem ću također pisati.

Nedugo nakon mog povratka iz Primorsko-goranske županije, otišla sam u svoje omiljeno Tisno i radila tamo 15 dana kao pomoćni kuhar u malom restorančiću uz more. Restoran se zove Bona Fide, pa ako ikada odete u Tisno, obavezno svratite i najedite se jer je hrana vrhunska.

Ustvari, mijenjala sam sestričnu tih 15 dana, dok je ona frajerica otputovala na izlet u Ameriku, haha.

Ukratko, u Tisnom je bilo odlično. Upoznala sam jako puno novih ljudi, vidjela puno starih, koje nisam vidjela sto godina, umorila se od posla, odmorila od škole i eto, nekako je i to prošlo.

Pa, evo nekoliko slikica iz Tisnog... :)

   

Iz Tisnog sam otputovala ravno tati u Rijeku, gdje je nakon nekoliko dana stigao i  moj dečko. Bili smo desetak dana i bilo je stvarno predobro. Kod kuće smo s mojim bratom po cijele dane gledali „Bitange i princeze“, ili smo gledali filmove, išli po kavama s mojim tatom i stričevima i tako u krug. Jedan dan smo ošli i na kupanje, jedan dan van i etoo.

Nooooo, da spomenem ono najnajnajvažnije što se dogodilo dok smo bili tamo.

OTIŠLA SAM NA BALAŠEVIĆEV KONCERT! Koncert je bio u Puli, 4.8.2016. godine u 20.00 sati. Znači ostvarila m se najveća želja koju sam imala. Koncert je bio fenomenalan, mislim, kakav bi i bio drugačije. Koncert je trajao dosta dugo, jer Balaš ko Balaš, zna održat koncert kako spada. Puno priča, puno pjeva. Sasvim dovoljno. Naravno, nije pjevao ni jednu moju najdražu pjesmu, a ima ih, kao na primjer Eleonora, Saputnik, Ankica ili Uspavanka za Dečaka.

Ali, što je tu je.

Na koncert smo išli Marin, ja, moj tata i njegova cura.

Evo nekoliko slikica i iz Rijeke. :)))

Zatim je došao dan za povratak kući. Sjeli smo na bus, došli do Zagreba, popili kavu, jeli i stigli vlakom u Novsku.

U Nosvkoj sam bila neko kratko vrijeme i psihički se pripremala za maturalac.

Iiiii, onda je došao i taaaj dan. 28.8. u ponoć na parkiralištu ispred školske dvorane. Stigla ponoć, mi se ukrcali, smjestili i krenuli.

U busu nam je dok nismo stigli na kruzer, bilo poprilično dosadno. Skroz smo se pokočili i nismo se naspavali.

Okej, stali smo u Veroni i tamo je bilo super i jako lijepo, premda sam ja već bila prije tamo. 

 

Zatim smo se vratili u bus i krenuli prema Civitavecchii, odnosno Kruzeru. Ukrcali smo se na brod i naravno svi smo si prije ukrcavanja na brod kupili alkohol koji je, mislili smo, veliki problem unijeti na brod, no uopće nije bio problem. Ušli smo na brod i dobili karticu za sobu. U sobi sam bila s tri cure iz razreda. Karolinom, Anitom i Stellom. Sobe su dosta male, ali bilo je dovoljno mjesta s obzirom da smo svi spavali po svuda. Kad smo se raspremili, otišli smo gore na palubu sa cugom i zvučnikom i naravno počeli pjevat i tako su nam se i druge škole pridružile. Mislim da su bili iz Vinkovaca, ali nisam sigurna. Vjetar je jako puhao i smrzli smo se, ali kao da nas je bilo briga, haha. Zatim su došli neki likovi s broda i otjerali nas sve jer smo kao vikali, bacali opuške, flaše i slično, ma gluposti. Za kaznu, zamislite, nismo smjeli ići u „disko“ na brodu, koji je, realno, bio potpuno prazan. No, mi smo lijepo išli po sobama i družili se.

Slikice, ofc.

Nakon cijele noći i cijelog jednog dana boravka na brodu, stigli smo u Barcelonu, koju smo pogledali iz busa. Stigli smo u Lloret de Mar na večeru. Nakon večere smo se naravno sredili i imali sastanak s profesorima koji su nam dali ulaznice za neke klubove i kartice za besplatna pića i zatim smo otišli van.Drugi smo dan bili slobodni. Anita i ja smo, naravno, zajedno s Lorenom zaspali i nismo otišli na plažu, ali na našu smo sreću imali bazen u hotelu, pa smo se tamo kupale. Kasnije smo Anita i ja otišle same na plažu gdje smo se glupirale i brukale maksimalno ahhaha.
Ostale smo dane obilazili crkve i razne građevine po Barceloni, ali kao da je nas to zanimalo. Posjetili smo i Čarobne fontane, i moram priznati da zbilja i jesu predivne. Naravno da smo svaku večer izlazili, ne moram to ni pisati.Nisam mogla vjerovati, kada sam u sred Lloret de Mara srela svoje Gerovce. Baš sam se šokirala, al' bila sam presretna. I tako smo s njima pili i družili se. Upoznali smo i puno drugih ljudi, ali uglavnom smo se družili mi iz škole.Iii nakon nekog vremena, Paula je dobila temperaturu. Okej, svi smo bili neki bolesni, ali nismo svi baš imali temperaturu. Dakle, zbog toga nisam mogla obići ni Cannes, ni Nicu, ni Monaco, ni Monte Carlo, a da ne pričam o odlasku u Gardaland…. Stvarno sam baksuz… ali ajde, bila sam već par puta u Gardalandu i ići ću uskoro opet s dečkom, nadam se… :PZadnji dan, prije napuštanja hotela sam srela kumu i najbolju frendicu iz osnovne tamo u hotelu. Zatim smo se oooopet ukrcali u bus i krenuli lijepo dalje. S brodom smo se odvezli do Venecije i tamo smo bilo nekoliko sati. Venecija je znači nešto presavršeno po meni i kome god se ukaže prilika da posjeti Veneciju, definitivno neka ode!Vratili se iz Venecije i krenuli premaaa Novskoj. Stigli u Novsku, i etooo, kraj maturalnog putovanja. Sve što je lijepo, kratko traje. Istina, pamtit će se. Okej, priznajem, bilo je naporno, ali s društvom se sve može. :PEvooo, evo, dalje slikice.

Razrednik :)

 

 

Eto ekipica, došla sam do kraja i ovog posta. Znam da sam puno pisala, al' eto, koga je zanimalo pročitao je. Hvala na čitanju, pozz <3